Prema Matošu, knjižnice imaju istaknutu važnost za kulturni razvoj svakog društva. Takvo isticanje značaja knjižnica u prvi mah djeluje neuobičajeno, a razlog tomu je sadržan u Leibnizovu uvidu – svrha knjižnica je “dijeljenje blaga” koje je u njima pohranjeno i baštinjeno od prethodnih generacija te zaštita tog baštinjenoga blaga da bi ono moglo biti sačuvano budućim generacijama. Djelovanje knjižnica sastoji se u svakodnevnom ispunjavanju te svrhe obogaćivanja generacija građana, učenika, studenata, redovnika i svih pojedinaca koji iz knjiga koje se u njima čuvaju crpe znanje.

 

dr. sc. Bruno Dobrić (Knjižnice Istarske županije: vodič. Pula, DBI, 2010.)

 

Prve veće knjižnice u Istri nastale su u srednjem vijeku u benediktinskim, franjevačkim i pavlinskim samostanima. Većina tih samostana zatvorena je u drugoj polovini XVIII. st. i na početku XIX. st., a njihove su knjižnice konfiscirane ili prodane na javnim dražbama (npr. ona pavlinskoga samostana u Sv. Petru u Šumi, koji je djelovao 1459. – 1786.). Na području Istarske županije najstarije knjižnice očuvane su u franjevačkim samostanima u Pazinu i Rovinju. Ona u Pazinu, utemeljena po osnutku samostana 1481., najstarija je knjižnica u Istri koja neprekidno djeluje; sačuvano je oko 2.200 sv. knjiga, među kojima 4 inkunabule i 30 svezaka iz XVI. st. Knjižnica franjevačkoga samostana u Rovinju osnovana je u XVIII. st.; ima oko 9.000 sv. knjiga, od kojih 51 sv. iz XVI. st. Oko 2.500 sv. starih knjiga iz nekadašnjega benediktinskoga samostana u Dajli, koji su 1948. ukinule komunističke vlasti, čuva se u Sveučilišnoj knjižnici u Puli i u knjižnici Porečko-pulske biskupije.

Od XV. st. nastaju veće privatne knjižnice sakupljača knjiga. Prvu poznatu privatnu knjižnicu imao je porečki biskup Ivan Porečan (sredinom XV. st.); rijetke knjige sakupljao je i porečki biskup Gasparo Negri (u XVIII. st.). U XVII. i XVIII. st. u gradovima na zapadnoj obali Istre osnivale su se književne akademije koje su imale i knjižnice, npr. L’Accademia degli Intraprendenti (osnovana 1762. godine) u Rovinju, gdje je 1767. djelovala i javna knjižnica, prva poznata javna knjižnica u Istri. Najveća i jedna od najstarijih znanstvenih knjižnica u Istri bila je Mornarička knjižnica (Knjižnica Carske i kraljevske mornarice), središnja knjižnica austrijske (kasnije austrougarske) ratne mornarice, osnovana 1802. u Veneciji i preseljena u Pulu 1865. – 66. Godine 1871. u Puli je objavljen katalog ove knjižnice.

Najveći dio njezina fonda (oko 20.000 sv.) čuva se u Sveučilišnoj knjižnici u Puli. Među najstarijim vojnim knjižnicama bila je i austrijska Garnizonska knjižnica u Puli, katalog koje je objavljen 1866. godine u Beču. Pokrajinska knjižnica Istre osnovana je 1861. kao ustanova Pokrajinskog odbora Istre u Poreču (izvršnoga tijela Pokrajinskog odbora Istre). Oko 18.000 sv. iz njezina fonda čuva se u Sveučilišnoj knjižnici u Puli. Najstarije očuvane javne knjižnice nekadašnje su gradska knjižnica u Poreču, s oko 3.000 sv. (osnovana 1810. godine) i ona u Rovinju, s oko 9.000 sv. (osnovana 1859. godine), koje se čuvaju u zavičajnim muzejima tih gradova. Osnovane su od knjiga što su ih u prvoj pol. XIX. st. poklonili plemići, svećenici i obrazovani građani. U doba Austro-Ugarske Monarhije (do kraja listopada 1918.) sve talijanske, hrvatske, slovenske i njemačke državne škole u Istri imale su knjižnicu. Ministarstvo za bogoštovlje i nastavu austrijskog dijela Monarhije je 1871. godine donijelo uredbu o organiziranju učiteljskih i đačkih knjižnica u pučkim školama, a 1896. godine odredilo je da srednje škole u izvješćima objavljuju kataloge svojih nastavničkih knjižnica. Zahvaljujući toj odredbi očuvani su tiskani katalozi knjižnica tadašnjih istarskih srednjih škola (npr. u Puli i Pazinu).

O važnosti školskih knjižnica za škole svjedoči naslov jednog članka koji je 1914. godine objavljen u pulskom časopisu “Narodna prosvjeta”: “Škola bez knjižnice – crkva bez oltara”. Propašću Austro-Ugarske Monarhije 1918. godine prekinuta je uspješna tradicija školskog knjižničarstva u Istri. Nakon što je talijanska vojska zaposjela Istru zatvorene su njemačke i hrvatske škole. Nakon Drugog svjetskoga rata i iseljavanja velikog broja talijanskog stanovništva iz Istre prestale su djelovati pojedine talijanske škole. Knjižna građa iz tih školskih knjižnica dijelom je sačuvana u drugim knjižnicama u Istri (npr. u Sveučilišnoj knjižnici u Puli čuva se oko 12.000 svezaka knjiga iz pulskih njemačkih i talijanskih škola). Knjižnice kulturno-obrazovnih i drugih društava, osnivanih u drugoj pol. XIX. st. i na početku XX. st., manjim su dijelom očuvane u javnim knjižnicama. Najveća takva knjižnica (oko 2.500 sv.), što ju je imao Mornarički kasino u Puli (osnovan 1870. g.), nestala je nakon I. svj. rata, osim oko 3.000 sv. koji se čuvaju u Sveučilišnoj knjižnici u Puli. Knjižnica društva Società Istriana di Archeologia e Storia Patria (osnovanog 1884. u Poreču) imala je 1930. godine, pri uključivanju u Pokrajinsku knjižnicu Istre, 3.277 svezaka.

Međutim, najbrojnije su bile knjižnice čitalačkih društava namijenjene svojim članovima. Na početku XX. st. iz tih su se društava razvile javne pučke knjižnice, koje su služile prosvjećivanju širih društvenih slojeva. Talijanske javne knjižnice osnivale su i financirale općine u kojima je na vlasti bilo talijansko liberalno građanstvo (pretežito u gradovima na zapadnoj obali), no u njima nisu nabavljane knjige na hrvatskom jeziku (osim manjih izuzetaka). Stoga je na početku XX. st. hrvatska inteligencija okupljena u hrvatskim društvima započela osnivati pučke knjižnice. One su nastajale darivanjem knjiga i prikupljanjem priloga i bile snažno nacionalno obojene. Do I. svj. rata otvoreno ih je 17, npr. u Puli i Pazinu (1909. godine), Buzetu (1910.) i dr. I pojedina društva osnivana su radi širenja pučkih knjižnica: npr. Akademsko ferijalno društvo “Istra” (utemeljeno 1908. g.) otvorilo je 12 hrvatskih knjižnica, a društvo Lega Nazionale, osnovano 1891. godine, osnivalo je talijanske posudbene knjižnice. U razdoblju talijanske uprave u Istri (1918. – 1943. godine) brojne knjižnice u Istri dijelile su dramatičnu, često i tragičnu sudbinu pripadnika zajednica, odnosno društava, kojima su bile namijenjene. Hrvatske i slovenske knjižnice smetale su talijanskoj asimilatorskoj politici te su prisilno zatvorene, a knjige koje nisu prethodno skrivene po kućama bile su uništene. Fašisti su 13. VII. 1920. spalili knjige iz Javne pučke knjižnice u Puli (u spaljenom Narodnom domu), što je bila jedna od prvih fašističkih akcija javnoga spaljivanja knjiga u Europi. Uništene su i pučke knjižnice u Buzetu (1921.) i Voloskom (1922., s 3.500 knjiga) te pojedine školske knjižnice i knjižnice hrvatskih i slovenskih čitaonica (npr. u Puli i Pazinu). Osnivane su isključivo talijanske knjižnice, pretežno javne posudbene knjižnice.

Tijekom Drugog svjetskoga rata i nakon njega pojedine su talijanske knjižnice, odnosno knjižnične zbirke, preseljene u Italiju, a pojedine su knjižnice nakon egzodusa talijanskog stanovništva prestale djelovati.
Bilo je slučajeva da su neke knjižnice bile zatvorene od strane jugoslavenskih komunističkih vlasti, npr. knjižnica s oko 4.000 svezaka starih knjiga koja je pripadala spomenutom benediktinskom samostanu u Dajli. Taj su samostan 1948. godine ukinule komunističke vlasti montiranim sudskim procesom kojim su članovi samostana osuđeni na zatvorske kazne, a samostanska imovina je nacionalizirana. Iz ovog kratkog prikaza razvidno je da je povijest većine knjižnica u Istri u prvoj polovini XX. stoljeća obilježena naglim prekidima njihova djelovanja, koji su bili posljedica dramatičnih političkih i ratnih zbivanja u tom razdoblju. Zbog toga su sve javne knjižnice koje danas djeluju u Istri osnovane nakon Drugog svjetskog rata, a nekima od njih dodijeljeni su knjižni fondovi knjižnica koje su prestale djelovati. Tako su pulskoj Naučnoj biblioteci (danas Sveučilišna knjižnica) dodijeljeni fond bivše Pokrajinske knjižnice Istre i fondovi knjižnica škola koje su prestale djelovati, a pojedinim muzejima (npr. u Rovinju i Poreču) dodijeljeni su fondovi bivših talijanskih javnih knjižnica. U samostalnoj Hrvatskoj pojedine istarske knjižnice dobile su novouređene zgrade (npr. Gradska knjižnica i čitaonica Pula, Gradska knjižnica u Poreču, Gradska knjižnica u Umagu i Gradska knjižnica u Novigradu), odnosno nove prostore. Nakon što je 2005. godine pokrenut postupak osamostaljivanja narodnih knjižnica, danas na području Istarske županije djeluje sedam samostalnih narodnih knjižnica. Ostale knjižnice djeluju u sastavu drugih ustanova, poduzeća, vjerskih zajednica, odnosno udruga.

Posljednjih desetak godina političke i gospodarske promjene bile su uzrok prestanka djelovanja manjeg broja knjižnica, npr. knjižnice pulske organizacije Saveza komunista Hrvatske i pojedinih specijalnih knjižnica u poduzećima u Istri. Tijekom Domovinskog rata iz većeg broja školskih i vojnih knjižnica izbačene su publikacije objavljene na ćirilici. Ukupni fond knjiga i periodike u javnim, školskim, visokoškolskim i specijalnim knjižnicama (koje djeluju pri znanstvenim, obrazovnim i kulturnim javnim ustanovama) obuhvaća oko 1.600.000 svezaka knjižne građe.

Najveći fond ima Sveučilišna knjižnica u Puli, a osim nje znatan fond imaju knjižnica Centro di ricerche storiche Rovigno / Centra za povijesna istraživanja u Rovinju (oko 100.000 sv.) i Gradska knjižnica i čitaonica u Puli (oko 153.000 sv.) koja je ujedno i Županijska matična knjižnica u Istarskoj županiji i Središnja knjižnica za talijansku nacionalnu manjinu u Republici Hrvatskoj. Ostale narodne (pučke) knjižnice, osnivane od 1950-ih, djeluju samostalno, odnosno u sastavu pučkih (narodnih) sveučilišta. Ukupni im fond iznosi oko 400.000 svezaka knjižnične građe. Veće specijalne knjižnice djeluju u sastavu znanstvenih i kulturnih ustanova i zavoda: Centra za povijesna istraživanja (Centro di ricerche storiche) u Rovinju, Arheološkoga muzeja Istre u Puli, Zavoda za istraživanje mora u Rovinju, Državnog arhiva u Pazinu, Zavičajnoga muzeja u Rovinju, Zavičajnoga muzeja u Poreču i Povijesnog muzeja Istre. U sklopu Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli, koje je osnovano 2006. godine, djeluju Sveučilišna knjižnica u Puli i tri visokoškolske knjižnice. Ukupni fond školskih knjižnica na području Istarke županije (gdje djeluje 47 knjižnica u osnovnim i 19 u srednjim školama) iznosio je 2009. godine 485.080 svezaka.

Pored spomenutih samostanskih knjižnica, koje spadaju u najstarije knjižnice u Istri, u knjižnice u sastavu vjerskih zajednica ubrajaju se knjižnica Biskupskog ordinarijata u Poreču (osnovana 1847. godine) i knjižnične zbirke u pojedinim župama, no one nisu inventarizirane. Od udruga veće uređene knjižnice imaju pojedine Zajednice Talijana (Comunità degli Italiani) u Istri. Najveća vojna knjižnica djeluje u Domu hrvatskih branitelja u Puli i otvorena je za javnost. Bogate regionalne zbirke prikupljene su u Sveučilišnoj knjižnici u Puli i u knjižnici Centro di ricerche storiche / Centra za povijesna istraživanja u Rovinju. Većina knjižnica ima računalne knjižnične kataloge, koji su u slučaju većih knjižnica pretraživi putem interneta. Veće knjižnice imaju i svoje mrežne stranice. Prema podacima Državnog zavoda za statistiku u 2007. godini na području Istarske županije evidentirano je 109 knjižnica. Od toga je bilo 6 samostalnih knjižnica, 5 knjižnica u sastavu, a 98 knjižnica djelovalo je u sastavu ustanove ili poduzeća. Ukupni broj knjižnične građe iznosio je 1.565.165 jedinica, od toga je bilo 1.305.502 knjiga, 247.381 časopisa, 10.705 novina i 1.577 rukopisa. U knjižnicama je bilo 175 zaposlenika, od toga je bilo 139 stručnog osoblja i 36 ostalih. Knjižničari s područja Istarske županije okupljeni su u regionalnu udrugu Društvo bibliotekara Istre, koja djeluje od 1955. kao podružnica Hrvatskog knjižničarskog društva, a 1974. registrirana je kao udruga.

dr. sc. Bruno Dobrić (Knjižnice Istarske županije: vodič)